Saradnja pisaca dijaspore i matice moguća je jedino obostranom željom
Autor: Mersida Sadiković-Osmanbašić
________________________________________
KNS: Poštovani gospodine Pašaliću, vaša pjesma „Prognanik“ je uvrštena u zbirku „Gravitacije riječi“. Kako Vi kao pisac u dijaspori doživljavate „Novosarajevske književne susrete“?
Pašalić: „Novosarajevske književne susrete“ doživljavam kao mostove koji povezuju pisce i njihova sretanja, odnosno njihovu pisanu riječ na relacijama dijaspora – domovina. Takve mostove sa uspjehom grade vaši „Novosarajevski književni susreti“. U ovako teškim društveno – političkim zbivanjima i previranjima u BiH to je zaista teško da se ostvari, što nas utoliko više raduje.
KNS: Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u pogledu promocije i saradnje na polju pisane riječi sa domovinom?
Pašalić: Saradnja na polju promocije pisane riječi umjesto da raste, ona stagnira, ili uopšte ne postoji. Rijetko se upućuju pozivi sa jedne ili druge strane. I u jednom i u drugom slučaju radi se o finansiranju takvih susreta, ali i nacionalističkom ustrojstvu BiH kao države u kojoj se ne prepoznaju prave ljudske vrijednosti. U većini slučajeva svako promoviše „svoje“, pa makar je to i gore od onih „drugih“
KNS: U Skandinavskim zemljama postoje aktivisti koji promovišu naše pisce veoma uspješno. Možete li nam nešto reći o načinu angažmana naših pisaca u Švedskoj?
Pašalić: U Skandinavskim zemljama, nažalost, postoje razjedinjena bh udruženja koja su „slika i prilika“ političkog stanja i previranja u BiH, te u svim svojim nazivima koriste prefikse srpski, bošnjački ili hrvatski, zavisi o kojima se udruženjima naših zemljaka radi. Ova udruženja su skoro čisto etnička koja (nažalost) između sebe rijetko i telefonski komuniciraju. Onda možete zamisliti kako se pozivi često upućuju samo piscima „svoje gore lista“, dakle, „svojima“. Istine radi ima i izuzetaka, koji su za svaku pohvalu. Angažman naših pisaca u Švedskoj u većini slučajeva organizovala su bh udruženja u nekoliko susreta kao na primjer „Karavana poezije“ koji je gostovao u većim gradovima Švedske koja su imala sredstava da ugoste pisce iz domovine i dijaspore.
Dr Ejub Pašalić
Vi ste upoznati sa aktivnostima našeg udruženja, ali naše mogućnosti su skromne u odnosu na institucije društva koje mogu znatno i kvalitetnije prezentirati naše pisce u domovini. Zašto se to ne događa po Vašem mišljenu?
Pašalić: Zaista bih volio da griješim ako kažem da ne postoji (osim vas) saradnja između Udruženja književnika BiH i bosansko – hercegovačkih kulturno- umjetničkih udruženja u dijaspori. Takva udruženja u BiH uopšte nisu zainteresovana za saradnju, te su pisci dijaspore prinuđeni pisati i na jeziku zemlje azila kako bi na taj način ostvarili kakav takav prihod od prodaje svojih knjiga. Rijetko (ili niko) iz BiH da se potrudi i predstavi pisce koji su istaknuti i priznati u dijaspori, a iza sebe imaju
desetke štampanih knjiga proze ili poezije. Da li je u pitanju potcjenjivanje pisaca iz dijaspore, ili ne, pokazaće vrijeme…
KNS: Recite nam koliko su organizacije, koje okupljaju naše zemljake, zainteresovane za organizovanje manifestacija koje bi promovisale naše pisce – kako iz dijaspore, tako i iz domovine? Kakva su Vaša iskustva u tome?
Pašalić: Na ovo pitanje već sam odgovorio. Bosansko-hercegovački (etnički) savezi, udruženja i klubovi predstavljaju u zemljama azila samo (skoro) čista etnička udruženja i druženja. Tako imamo Srpski savez i njegove bh srpske klubove, Bošnjački savez i njegove bošnjačke klubove i Hrvatski savez i njegove hrvatske klubove. Nikada do sada nisam doživio neku kulturnu manifestaciju koju su zajednički organizovali sva tri gore spomenuta saveza. Oni su ove kulturne manifestacije organizovali na „svoj“ način i za „svoje“. U Švedskoj postoji Udruženje književnika koje je jedino od svih ovih udruženja multikulturalno.
KNS: Da li imate neki prijedlog, ili razmišljanja, u kontekstu poboljšanja komunikacije i saradnje pisaca iz matice i dijaspore?
Pašalić: Komunikacija i saradnja pisaca dijaspore i matice moguća je jedino obostranom željom da se izgrade mostovi za saradnju i sretanja pisaca, na relaciji matica – dijaspora. Bez takvih mostova saradnje i sretanja pisaca dijaspore i matice, pisana riječ je osuđena da ostane „mrtvo slovo na papiru“.
KNS: Neki, izgleda, nemaju svijest o značaju konstantne saradnje umjetnika iz matice i dijaspore – te, na razne načine osporavaju i onemogućavaju da se organizirano i planski ostvari kvalitetna saradnja među autorima. Kome je ustvari interes da ne dođe do ovakve saradnje kojoj teže skoro svi pisci, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, bez obzira da li su iz matice ili dijaspore?
Pašalić: Zašto imenovanje „neki“ kada se zna da su u pitanju nacionalisti kojima je u interesu razdvojiti narode, njihove pisce i kulturne vođe, pa i đake i studente nudeći im svoje programe nastave. To je zločin prema budućim naraštajima koja su osuđena na podjele po imenu ili načinu kako se moli Bogu. Dokle god je BiH ustrojena od ovih već formiranih pašaluka, kneževina i banovina dotle se neće graditi mostovi saradnje i komunikacije pisaca matice i dijaspore, ili će ona ići samo u jednom smjeru, od „ svojih“ – „svojima“.
KNS: Gospodine Pašaliću, Vi se izražavate prozom i poezijom. Možete li nam nešto reći o vašim knjigama koje pišete?
Pašalić: Pored publikacija i debata u švedskim i bh novinama u domovini i dijaspori , 2001. godine štampana je moja dvojezična zbirka pjesama , čiji sam prihod od prodaje (40.000 švedskih kruna) poklonio djeci Srebrenice čiji su roditelji poginuli u masakru u Srebrenici 11. jula 1995. godine, odnosno ova pomoć je uručena ciljano braći Ramić za njihov povratak u Srebrenicu i obnovu kuće. Normalno, da je ova simbolična pomoć bila podstrek i drugima, da se djeca Srebrenice ne zaborave.
KNS: Možete li nam reći da li nešto novo pišete i možemo li očekivati promociju Vaših knjiga u BiH?
Pašalić: U rukopisu su tri knjige, „Ratni izbjeglica i debate“ – na švedskom, zatim zbirka pripovjedaka „Buđenje jutra u Bosni“, zbirka pjesama „Žubori“.
Suviše sam se zapetljao sa ove tri knjige, pa ako ih jednog dana završim možete računati na promociju u slijedećim „Novosarajevskim književnim susretima“ , jer ste vi piscima dijaspore otvorili vrata domovine.
KNS: I još, koliko KNS uspjeva da motiviše pisce iz dijaspore da se osjećaju da nisu zaboravljeni i da su poželjni u svojoj domovini?
Pašalić: Sa „Novosarajevskim književnim susretima“ dokazali ste da pisci dijaspore nisu odbačeni i zaboravljeni.
KNS: Gospodine Pašaliću, hvala Vam na razgovoru!
Pašalić: Hvala vama što ste mi omogućili da kažem nešto o odnosima matice i dijaspore, kada je u pitanju pisana riječ.