Ko to razara Bosnu, a i Hercegovinu ???
Majušni isječak iz naše prpšlosti
Kroz svoju povijest Bosna, pa i Hercegovina prkosili su velikim imperijama i njihovim osvajačkim ratovima – od Rimljana, Austrougara, Otomanskog carstva, te kako naš narod kaže, ” od Kulina bana do našijeh dana.”
Još davne, 1054. god. (u vrijeme bogumilske Bosne) došlo je do rascjepa kršćanstva na istočno i zapadno, odnosno, na katoličku i pravoslavnu crkvu. Tada su krenule hajke na sve one koji nisu bili lojalni ovim (odvojenim) crkvama. U tadašnjoj Bosni vidjeli su opasnost od bogumilskog učenja i shvatanja života i vjere.. Tako su katoličanstvo, pravoslavlje i islam ušli u zemlju bogumila – u zemlju bosansku. U njoj su prihvaćeni i ostali do dana današnjeg…
Jedan dio bogumila prihvatio je katoličanstvo, drugi dio pravoslavlje a treči dio islam. Tako su postali s vremenom bosanski katolici, bosanski pravoslavci i konačno bosanski muslimani. U to vrijeme nazivali si ih Dobri Bošnjani…
Tako je zapisano na stranicama istorije zemlje bosanske, pa i hercegovačke
Iza sebe ovi naši zajednički preci ostavili jezik, pismo ,zapise, povelje, svoje spomenike – stećke i mnogo toga što je vezano za njihov život i postojanje…
Bitno je da znamo da su se naši hrabri i ponosni preci zajednički suprotstavljali svakom zlu i neprijatelju. U amanet su nam ostavili prekrasan mozaik vjera koje su se međusobno preplitale, u mnogo čemu dopunjavale, ali i međusobno respektovale.
Ljudi i stoljeća gradili su zemlju bosansku, zemlju hercegovačku…
Da, ovo je samo jedna majušna kockica iz historije (istorije) bosansko-hercegovačkih naroda koja nam govori o našim zajedničkim ponosnim, prkosnim i nadasve plemenitim precima.
Prljavi agresorski rat, razorio je i opustošio zemlju. U postratnom periodu, i u dejtonski rascjepkanoj BiH, nacionalne stranke, ohrabrene “ratnim uspjesima” potpomognute «mirotvorcima» iz međunarodne zajednice, ratnim profiterima, korumpiranim političarima i kriminalcima, jačaju svoje pozicije širenju mržnje pema “onim drugima” koji pripadaju drugom Bogu i imenu.
Pod pritiskom prljave predizborne propagande nacionalističkih stranaka o «ugroženosti» nacije i vjere, od «onih drugih», narod nije mogao misliti trezveno i svoje vođe birati sa razumom. Naod je izabrao baš one koji su međusobno vodili prljavi rat. Narod (i jedan i drugi i treći) glasao je za svoju propast, za glad i siromaštvo.
Treba samo zamisliti koalicijsku vladu u kojoj dojučerašnji smrtni neprijatelji vladaju zemljom. Zemlja je prepuštena sljedbenicima ratnih zločinaca, ratnim profiterima, tajkunima, mafijama i drugom ratnom okotu.
Slijedi drugi dio
Drugi dio
Danas je stanje u Dejtonskoj BiH više nego katastrofalno.
Kriminal i korupcija su još više osiromašili i onako ratom osromašene narode. Današnja dejtonska “država entiteta” u visini nacionalnog dohodka čvrsto drži posljednje mjesto u Evropi.
Neki stranci: lordovi, grofovi i ratni veterani izigravaju danas u ovoj zemlji dva entiteta “mirotvorce i “pametnjakoviće”, kroje joj zastavu, grb, himnu, diriguju ustavnost, postavljaju «podobne», smijenjuju «nepodobne», kako bi se igrali protektora. Više nije tajna da isprobavaju preko «mirovnih snaga» oružja i municiju sa”osiromašenim” uranom, odlažu “otpatke”, naročito one koji su u vezi sa cijepanjem atoma, osnivaju vojne baze, kako bi se u zemlji zavodio «red» i «mir» među balkanskim plemenima i ko zna iz kojih razloga… Nije teško pogoditi…
Visoki predstavnici, sa svojom ogromnom admistracijom, troše ogromna sredstva za svoje visoke plate iz fondova koji su namjenjeni obnovi ratom razrušene zemlje bosanske, ostatak kradu “naši”- ratni profiteri, kriminalci korumpirani političari.
Pljčka se opljačkani narod – i jedan i drugi i treći …
Dijaspora slika i prilika stanja u matici BiH
Ovo stanje u domovini Bosanaca i Hercegovaca dijaspora prati kroz svoje saveze i udruženja koja su nažalost slika i prilika stanja u domovini. Savezi i udruženja ili organizacije naših u dijaspori su čisto etnička (ili skoro etnička ) Nijedno nije združeno – zajedničko, u kome bi bili zajedno, ako hoćete, bosanski muslimani, bosanski pravoslavci i bosanski katolici – svi zajedno Bosanci. Ništa nemam protiv, da se razumijemo, ako nekom odgovara Bošnjaci, Srbi i Hrvati, iako nas u svijetu zovu Bosancima bez obzira na naciju i vjersku pripadnost.
U dijaspori svaki savez je savez “svojih”, svako udruženje je udruženje “svojih”.
U većini slučajeva ova udruženja naših zemljaka (nažalost) predstavljaju produžene ruke nacionalističkih partija iz BiH ili drugih republika koje su činile bivšu Jugoslaviju. Ono što smeta nama i zemljama gdje smo našli svoja utočišta je njihova (skoro) čista etnička izoliranost. Tako imamo srpske, hrvatske i muslimanske saveze koji, uzgred rečeno, između sebe ne sarađuju, šta više, opnašaju u svim oblastima “politiku” stranaka koje cijepaju BiH. Niko, ama baš niko, od ovih saveza i udruženja nije pokušao da načini prve korake da se iznađu putevi zbližnjavanja i međusobnog druženja – naših zemljaka u dijaspori.
Htjeli mi to ili ne svrstavamo se, na taj način, među one kojima je bliska ideollogija rasističkih i drugih ekstremističkih pokreta Evrope, ali i svijeta.
Pitam se, ko će početi graditi mostove pomirenja, oprosta i suživota na našim prostorima, mostove na kojima će se sretati naši ljudi, a ne prolaziti (slijepi od mržnje) jedni mimo drugih… Zar zaista nešto nismo naučili u zemljama sloboda i demokratije…
Stavimo konačno tačku (ili točku) na sve što nas razdvaja. Oprostimo jedni drugima. Počnimo razmišljati trezveno i razumno. Okrenimo se sebi i svome narodu u BiH da mu pomognemo da povrati svoje dostojanstvo, ono ljudsko, koje je uvijek imao.
Spriječimo izdaju naše domovine, spriječimo da nam drugi kroje Ustav, grb, zastavu i himnu zajedničke nam domovine. Vrijeme je…